Hit predstava “Pazi s kime spavaš 2” 12. decembra gostuje u BKC TK u Tuzli. Jednu od uloga u njoj ostvaruje dramski pisac, glumac i TV hroničar Semir Gicić, koji je i autor teksta za ovu predstavu.
“Pazi s kime spavaš 2” je nastavak istoimene predstave koja je proteklih godina ostvarila veliku gledanost i popularnost među publikom u regionu, a i njen nastavak je na putu da ponovi taj uspjeh.
– Ova predstava ima dva dijela, ali nezavisno možete gledati bilo prvi ili drugi, jer priče su odvojene. Ne morate da znate ama baš ništa iz prvog dijela, jer sam dramaturški napravio da pratite neku priču od početka do kraja. S tim što publika koja je gledala prvi dio može emotivnije da prati nastavak zbog likova koje je upoznala u prvom. Sa prvim dijelom smo nastupali u Tuzli, čini mi se, dva puta, te u Banjoj Luci i Palama. Ovo je prvi put da nastupamo u Tuzli sa novim dijelom, iako sam ja svoj Beskompromisni Stand up izveo početkom novembra baš u BKC-u – kaže Semir Gicić.
Tekst predstave “Pazi s kime spavaš 2” je sastavljen od stihova popularnih pjesama autora iz bivše SFRJ, čime ova predstava, pored odličnog zapleta i glumačke ekipe, garantuje i smijeh do suza.
– To je bio moj svojevrsni eksperiment. Sastavljao sam replike u predstavi od rečenica iz pjesama. Nema drugih riječi, poštapalica ili improvizacija van toga. Dakle, gledate predstavu, pratite radnju, zavrzlame, a glumci tj. likovi izgovaraju neke rečenice koje već znate iz poznate pjesme. Eksperiment je uspio. Preko 180 puta izveden je prvi dio i dobro gazimo sa drugim dijelom – govori ovaj glumac i pisac.
Naziv predstave “Pazi s kime spavaš” se odnosi na poznatu pjesmu i, kako pojašnjava Semir, adekvatan je za samu tematiku predstave.
– To je njena poruka. Kada sam je pisao, dao sam joj radni naziv “Pjevam danju, pjevam noću”, ali sam prihvatio savjete da je ovaj aktuelni naslov privlačniji za publiku i precizniji za samu radnju komada. Radni naslov bi zbunio publiku, jer aludira možda na neki mjuzikl ili slično – govori Gicić.
Čest je gost u BiH, a nedavno je njegov hit show “Beskompromisna komedija” izvodio u Tuzli i Sarajevu.
– Prvi put sam se sa mojom monokomedijom predstavio u Tuzli. U Sarajevu se publika i ja skoro redovno srećemo kroz Beskompromisni stand up u Domu mladih. Odnos sa bosanskohercegovačkom publikom je kvalitetan, uz veliko poštovanje koje mi ukazuju i domaćini i publika, a, naravno, oni znaju da ja uzvraćam beskompromisno i potpuno srdačno i energično. Teme su univerzalne, mogu se pričati i poslije stotinu godina, pa svuda reaguju kako sam i zamislio. Početkom sljedeće godine planiram da posjetim Mostar, Banja Luku, Trebinje, Janju, možda Bijeljinu i Brčko. Pozivi stižu, interesovanje postoji, te ćemo vidjeti – nastavlja TV hroničar.
Zanimalo nas je i da li je u današnjem vremenu teško privući publiku u pozorište.
– Teško jeste, ali vrijeme radi za onog ko radi kvalitetno. Publika je najbolja reklama, jer ako im se nešto dopadne ili ih oduševi, onda oni od srca drugima preporučuju to zadovoljstvo. I sama publika nekad nasjedne pa ode na nešto što im pokvari utisak o pozorištu. Duše fali svuda, pa i u teatru, jer novca manjka, ali, dok ima živih glumaca, biće i duše, sve dok ne dođu hologramski spektakli na red – konstatuje Gicić.
Potječe iz umjetničke porodice, a pored Akademije za pozorišnu i filmsku umjetnost, odsjek za glumu, završio je i muzičku školu, tačnije odsjek za harmoniku.
– Harmoniku jako poštujem jer mi je pomogla da shvatim da u životu ne radim nešto što mi ne prija. Eto, bio je red u porodici da svi idemo u muzičku školu. Ja sam htio klavir, zakasnio sam na upis i ostala harmonika. Prihvatio bih ulogu za koju bih trebao da sviram harmoniku, ako je scenarij dobar. Moj čukun deda (dedin deda po majci) Nazif efendija Šušević bio je alhamijado pjesnik i kaligraf. Mlađi brat Šaban je gitarista, a uz to svira saz i buzuki, a i ćifteliju. Za njega će se tek čuti, jer je momak koji obećava – ponosan je Semir.
U dosadašnjoj karijeri glumio je u brojnim predstavama, nekoliko serija, a u kinima se upravo prikazuje film “Vučje bobice” u kojem također igra.
– Meni je važno da ono što napišem bude izvedeno sa dobrom ekipom i da ima trajanje i puno izvođenja. Naravno, i da i uloga koju odigram bude opravdana. Ne prihvatam baš svakakve projekte jer ne dam svoju slobodu i mir baš tako lako. Važno je da budu dobri ljudi, profesionalci, da zamisao bude kvalitetna. Ne treba mi neka tralalajka zbog koje ću da gubim vrijeme i da se razbolim – zaključuje glumac.
(Visoko.co.ba)
