Uvodničar na skupu je prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, koji radi na državnom sveučilištu Southern Connecticut te je član Upravnog odbora Programa studija genocida na Univerzitetu Yale.
“Dok obilježavamo Dan državnosti Bosne, istovremeno raspoznajemo krizu suvereniteta; krizu izazvanu dijelom ilegalne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (PSSE) pozvala je na uspostavljanje ad hoc internacionalnog krivičnog suda koji bi istražio i procesuirao zločin agresije koji je navodno počinio politički i vojni vrh Ruske Federacije.
Važno je napomenuti da je invazija Ruske Federacije, i počinjenje zločina agresije na Ukrajinu, motivisano ideološkom koncepcijom ‘ruskog svijeta’. Ova vizija je dijelom imperijalistička, dijelom fašistička, a dijelom je genocidna. Prema ‘ruskom svijetu’, Ukrajina ne postoji, već je samo nešto poput tampona ili ‘mekog tkiva’ između Rusije i Zapada. ‘Ruski svijet’ ima odjeka na Balkanu kroz ‘srpski svet’, rebrendiranom konceptu ‘Velike Srbije’, koja se odlikuje sličnim imperijalističkim dizajnom u svom odnosu prema Bosni”, rekao je Pettigrew.
Ideju “Velike Srbije” podržao je, podsjeća on, Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz 1986. godine, u kojem se navodi progon i kulturni genocid nad Srbima i poziva na njihovo ujedinjenje.
“Donedavno aktuelni ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin promoviše ‘srpski svet’, navodeći da je ‘stvaranje srpskog sveta proces koji se ne može zaustaviti’ i ističući da je važno da svi Srbi, bez obzira gdje žive, budu ujedinjeni. ‘Ruski svijet’ i ‘srpski svet’ (ranije ‘Velika Srbija’) doveli su do agresije – ideološke i stvarne – na suverenitet Ukrajine, odnosno Bosne.
Ali postojao je još jedan ‘svijet’ koji prijeti Bosni: ‘hrvatski svijet’. Utvrđeno je da su hrvatski državljani bili uključeni u zločine u Bosni u okviru onoga što je ocijenjeno kao udruženi zločinački poduhvat i oružani sukob internacionalnog karaktera. Agresija izvršena iz Srbije i Hrvatske na Bosnu nije procesuirana kao zločin agresije jer MKSJ jednostavno nije imao nadležnost za to”, nastavlja profesor.
Iako nije procesuiran kao “zločin agresije”, u zajedničkom pismu dva bivša visoka predstavnika,
Valentina Inzka i Christiana Schwarz-Schillinga, upozorava se da “Srbija i RS nisu ostvarile svoje ciljeve iz 1990-ih”.
“Oni njeguju veoma bliske odnose sa Rusijom. Stoga se bojimo da bi se sadašnja agresija na Ukrajinu mogla proširiti na zapadni Balkan, prije svega na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo”, upozorava Pettigrew.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, sa svoje strane, nastavlja on, podsjetila nas je u maju 2022. na agresivne namjere Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. U dokumentu koji podsjeća na ‘Memorandum SANU’, ‘Memorandum HAZU’ ističe da se bosanski Hrvati progone i krše njihova osnovna ljudska prava.
“U memorandumu se insistira na tome da pravo bosanskih Hrvata da biraju legitimnog ‘hrvatskog’ člana Predsjedništvo mora biti zaštićeno. Memorandum također inzistira da se mora osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda s ‘trećim entitetom i svim pravima koja iz njega proizlaze’. Poziv Hrvatske na takozvano legitimno predstavljanje podržala je Ruska Federacija, u svojim stalnim naporima da potkopa suverenitet Bosne.
Upravo u tom kontekstu odluke visokog predstavnika Schmidta od 2. oktobra su problematične.
Prema riječima gospodina Schmidta, dio njegove reforme bio je osmišljen da zadovolji slučaj Ljubić, koji je pokrenuo pitanje ‘legitimnog’ hrvatskog predstavljanja. Premijer Hrvatske, Andrej Plenković i gospodin Dragan Čović pozdravili su reformsku inicijativu visokog predstavnika Christiana Schmidta, rekavši da će ona pomoći ‘osiguranju legitimne zastupljenosti Hrvata u Parlamentu Federacije’. Stoga se činilo da je odluka visokog predstavnika provedena u službi nacionalističke stranke bosanskih Hrvata, HDZ-a i vizije memoranduma HAZU”, analizira ugledni američki profesor.
Nadalje, cijeni on, čini se da su glasovi Bošnjaka devalvirani kao rezultat odluke Schmidta o reformi izbora, a glasovi bosanskih Hrvata precijenjeni. U jednom primjeru, u Goraždu, gdje živi oko 22.300 Bošnjaka, 24 Hrvata, 885 Srba i 512 ostalih, onih koji izjašnjavaju se kao drugi, svi dobiju po jednog delegata. Čini se da je ravnopravnu raspodjelu delegata teško objasniti, a ima i
problematičnijih slučajeva, govori on, pa dodaje:
“Postoji i opći nedostatak u smislu da je reforma visokog predstavnika organizirana u smislu konstitutivnih naroda i vitalnih interesa te je time samo ojačana uloga etničkih stranaka u izboru predstavnika, umjesto da se omogući demokratsko glasanje prema presudama Evropskog suda za ljudska prava, uključujući slučajeve Sejdić-Finci ili Zornić, koji su potpuno zanemareni.
Bosni se zabranjuje da funkcionira kao normalna demokratija. Etnički formirani glasački blokovi učvršćuju etničke podjele, pružajući dodatni uticaj nacionalističkim strankama bosanskih Srba i bosanskih Hrvata i potencijalno izolujući bošnjačku većinu u nastavku genocidnih ciljeva iz 90-ih. Dodikova i Čovićeva nedavna izjava o njihovom ‘partnerstvu’ u nacionalističkom bloku
osigurat će ovu izolaciju. Nedavne odluke visokog predstavnika Schmidta mogu se smatrati podrškom ideologijama koje danas nastoje potkopati suverenitet Bosne.
Otkako je Ruska Federacija okupirala Donbas i Krim 2014. godine, prijetnje teritorijalnom integritetu Bosne su nastavile da rastu. Ruska Federacija svojim izjavama i podrškom Srbiji i Hrvatskoj aktivno podriva suverenitet Bosne. Podržavajući hrvatske i srpske nacionaliste u Bosni, Ruska Federacija unapređuje svoje slabo prikriveno oživljavanja ruskog imperijalizma u regionu. Kriza suvereniteta za Bosnu je akutnija sada nego ikad prije jer Republika Srpska obnavlja prijetnje secesijom, pokušavajući da se pozicionira kao još jedan Donbas, otcijepljeni entitet”, ozbiljne su analize američkog profesora koji zaključuje:
“Kako SAD, EU i NATO nastavljaju da odlučno odgovaraju na agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu, nastojeći da poraze ideologiju ‘ruskog svijeta’ i da procesuiraju Rusku Federaciju za ratne zločine, uključujući i zločin agresije, tako se moraju suprotstaviti i naporima Srbije, RS i Hrvatske da potkopaju suverenitet Bosne kako bi postigli svoje ciljeve agresije iz 90-ih. Za razliku od ruskog, hrvatskog i srpskog ‘svijeta’, visoki predstavnik i međunarodna zajednica imaju obavezu da podrže ‘demokratski svijet’ u Bosni na način koji odgovara na glasove građana koji traže pravo na građansko uređenje države, a to Bosnu približava članstvu u EU i NATO-u.”
(Haber.ba)
