Drugi i treći maj 1992. godine smatraju se ključnim danima u odbrani grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine, jer mnogi su skloni tezi da naša zemlja danas ne bi ni postojala da su agresorske snage uspjele ostvariti plan čija je realizacija krenula drugog maja. Naime, velika agonija i stradanja građana Sarajeva počeli su mjesec ranije i trajali 1.425 dana, što je jedna od najdužih opsada u historiji ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada.
Dvije istine
Razlog zbog kojeg se drugi maj 1992. godine smatra ključnim u odbrani zemlje isključivo se temelji na tome što je agresor spriječen u zauzimanju zgrade Predsjedništva BiH. Toga dana specijalne jedinice tadašnje jugoslavenske vojske pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH. Pripadnici JNA koji su se stavili na stranu agresora imali su cilj u potpunosti izolovati glavni grad i zauzeti sve ključne tačke. Tako su od jutarnjih sati intenzivirani napadi na ključne ustanove, a granatirani su Pošta, Elektroprivreda, RTV dom, kao i repetitori koji su se nalazili na Humu.
U poslijepodnevnim satima zarobljen je predsjednik Alija Izetbegović sa delegacijom koja se vraćala sa mirovnih pregovora iz Lisabona. Sproveden je u kasarnu Lukavica, te zadržan do razmjene koja se desila 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici.
Upravo su dešavanja 3. maja jedna od tema oko kojih danas nema jedinstvenog stava i oko kojih se pokušavaju nametnuti razne teorije. Prema tvrdnjama Tužilaštva BiH, ali i pripadnika Armije RBiH koji su učestvovali u borbama, tog dana stradalo je ukupno sedam osoba, od čega šest vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici. S druge strane se tvrdi kako se radi o 42 vojnika JNA. U jednom od posljednjih intervjua generala Milutina Kukanjca, nekadašnjeg komandanta Druge vojne oblasti, koji je i naredio povlačenje JNA iz Sarajeva, navodi se da je stradalo ukupno šest osoba, a da je sve ostalo pokušaj Beograda i tadašnje komande JNA da se opravda za neuspio pokušaj zauzimanja Sarajeva i ogromne gubitke 2. maja.
Tužilaštvo BiH je u januaru 2012. obustavilo istragu protiv 14 osoba za slučaj Dobrovoljačka. Među njima su bili penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak i ratni član Predsjedništva RBiH Ejup Ganić.
“U Dobrovoljačkoj se desio zločin. Nije se desio pod upravom komande niti vlasti, to su bili pojedinci. Pojedince je trebalo procesuirati odmah kad se to desilo, a ne 25 godina poslije”, kazao je general Divjak prošle godine.
Parastos u Miljevićima
Posljednje dvije godine porodice žrtava i zvaničnici iz RS-a ne dolaze na obilježavanje u bivšu Dobrovoljačku, “jer im kantonalne vlasti nisu dozvolile da podignu spomen-ploču”. Tako će i ove godine, prema najavama Odbora Vlade RS-a za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, u Spomen-crkvi u Miljevićima biti služen parastos stradalima, te će biti položeni vijenci na centralnom Spomen-krstu kod Spomen-kosturnice. Treću godinu zaredom cvijeće i vijenci će biti na samo jednom mjestu u bivšoj Dobrovoljačkoj. Položit će ih pripadnici Zelenih beretki i Armije RBiH, i na taj način odati počast poginulim sugrađanima i svojim saborcima.
IZVOR: Oslobođenje.ba
