Dvije sedmice otkako je počela kontraofanziva, Ukrajina ostvaruje skroman, ali stalan napredak u tri područja napada širom 1.000 km linije fronta.
Trupe pokreću istražne napade, dok je većina ukrajinskih snaga zadržana u rezervi, čekajući dovoljno veliki otvor u ruskoj odbrani da pokrenu glavni napad i pokušaju da vrate zemlju na jugu. Borbe su bile teške, sa velikim žrtvama na obje strane, sa većim gubicima protivničke vojske. Napredovanje Ukrajine u južnom Donjecku je usporilo, ali se nastavlja.
BBC se pridružio 68. Jaeger brigadi dok njene borbene snage nastoje proširiti svoju kontrolu istočno od nedavno vraćenog sela Blahodatne. Na vidiku im je bio niz rovova koji su štitili ruske snage na obližnjim vrhovima brda.
Ljudi specijalizirane jedinice za dronove grabe kamere, motaju kablove i pune kamionet municijom, sanducima dimnih granata i oklopnim mecima. Osim njih, malo je tragova života u Blahodatne. Niz ulicu, nalaze se olupine dva teško oklopna MRAP vozila američke proizvodnje, jedno je izgorjelo. Više je ovih na mine otpornih vozila, onesposobljenih na poljima iza njih.
„Klonite se toga, Rusi ih stalno gađaju“, upozoravaju nas. Rusija je uništila veliki dio tenkova i vozila koje je donirao Zapad, iako je Vladimir Putin priznao da su izgubili desetine tenkova od početka kontraofanzive 5. juna.
Trupe napadaju na tri tačke: Bahmut, gdje napreduju sjeverno i južno od grada, koji ostaje čvrsto pod ruskom kontrolom, južno od Zaporožja i u južnom Donjecku, gdje je nekoliko sela vraćeno.
Blahodatne je jedan od njih. Dolazi još jedna salva i vojnici se skrivaju u podrumu srušene kuće. Prljavi pod osvijetljen je uljnim lampama, bacajući meku žutu svjetlost niz svoju dužinu do peći od kamena i željeza s tri čvrsta lonca na vrhu. Peškiri vise sa postavljenog štrika. Otvaraju se gruba drvena vrata i, sa maramom, izlazi Nina Fedorivna.
Ona živi ovdje posljednjih godinu dana. Ruski vojnici su naišli samo jednom, kaže ona. Nikada, ni na sekundu, nije razmišljala da napusti selo.
Artiljerijska baraža je završena, izlazi se putem na kraju njene kuće. Tri ruska leša leže u jarku, odmah iza povrtnjaka Nine Fedorivne. Kamion sa simbolom Z, koji su koristile ruske snage, stoji u blizini prožet rupama od metaka i gelera. Borbe su se ovdje vodile iz blizine. U cijelom selu cvjetaju ruže – ali miris leševa se osjeti do guše. Nema vremena za gubljenje – vojnici imaju duh koncentracije i cilja. Očigledno se spremaju za nešto.
Kreću na istok, ostavljajući Blahodatne iza sebe. Konvoj od dva automobila je dobro raspoređen u slučaju ruskog napada. Polja okolo su minirana, stubovi sa crveno-bijelom označavaju očišćeno područje.
Dok se približavaju drugom napuštenom američkom oklopnom vozilu, čuje se eksplozija, tik uz ostavljeno vozilo. Vjerovatno od ruskog drona.
BBC-jev reporter je bio na ovom području još u martu. Tada su se linije fronta jedva pomjerile nekoliko metara u mjesecima. Rusija je koristila daleko više artiljerije od ukrajinskih snaga, koje su uglavnom bile u rovovima čekajući da se napad završi. Tada im je jedan komandant rekao da čuvaju svoju municiju i oružje za kontraofanzivu. Tokom nove posjete, ukrajinsko oružje tokom dva dana nije prestajalo s paljbom.
Automobili jure prema mreži rovova skrivenih u nizu drveća. Tamo, komandir čete, stariji narednik Andrii Onistrat, (49), vodi svoje ljude kroz njihovu sljedeću misiju – ukrajinski napad je planiran za sljedeći dan na ruske rovove, 3 km dalje u podnožju niskih brda na jugu .
U pokušaju da prošire front, dijelovi 68. brigade će napasti istočno od Blahodatnog i Makarivka, preko minskih polja i direktno na liniji ruske vatre. Narednik Onistrat prolazi kroz komunikacijske protokole i mete tima dronova. Sekcija gubi čak pet dronova dnevno. Preplanuo i sa blistavim bijelim osmijehom, gleda svoje ljude smrknuta lica i daje posljednju naredbu: “Nasmiješite se – zašto ste tako ozbiljni? Mi pobjeđujemo u ratu.” Dvadeset četiri sata kasnije, većina istih muškaraca nalazi se u zemunici u kojoj je vrelo. Napad je u toku. Sa njihovih nadzornih kamera vide se dva oklopna vozila kako se polako probijaju kroz minsko polje. Dron za dronom se šalje iznad ruskih položaja ispuštajući dimne granate, stvarajući dimnu zavjesu duž ruskih okupiranih rovova kako bi se vozilima omogućilo napredovanje i zbunilo neprijateljsko protutenkovsko oružje. Ukrajinske granate više puta pogađaju drvored.
Jurij, mladi vojnik, trči u i iz zemunice, mijenja baterije dronova i šalje ih u nebo, dok glasovi redaju naređenja i ciljaju položaje preko radija. Komarci i konjske mušice lete oko vojnika, ali je ipak “Frisbee”, iz zapadne Ukrajine, zbog vrućine skinuo košulju. Njihov neprijatelj se ne suzdržava. Ruski udar su dovoljno blizu da ruše zemlju u rov.
Još jedna ruska granata pala je blizu i reporter BBC-ja pada na tlo dok se ukrajinski borac, po imenu Zheka nije ni lecnuo. Viče na engleskom – psovke upućene Rusima – i diže dva srednja prsta u zrak. Salve raketa Grad padaju na ukrajinske položaje.
U širem smislu, kontraofanziva je otežana zbog nedostatka ukrajinske vazdušne snage. Zapad je obećao borbene avione F-16, ali oni će stići tek kasnije ove godine. Napolju u rovovima, drugi vojnik, Jaroslav, objašnjava: “Ruski helikopteri, ruski avioni pucaju na svako područje, svaki dan”. Prekinut je jer je u blizini još jedan napad. „Idi u sklonište, sretno“, kaže on.
Kada je 3. juna predsjednik Volodymyr Zelensky objavio da je Ukrajina spremna za kontraofanzivu, pomenuo je rusku vazdušnu nadmoć i upozorio da će mnogi ukrajinski životi biti izgubljeni. Tako je bilo i sa 68. brigadom. Narednik Onistrat kaže da ga ovo teško opterećuje. “Ozbiljnost dana zavisi samo od jedne stvari – broja ljudi koje izgubimo. Prošla sedmica je bila izuzetno teška. Izgubili smo veliki broj ljudi.”
Na glavi nosi balistički šljem, premalene veličine. Ja to spomenem i on počne da plače. “Bio je od mog sina”, kaže. 20-godišnji Ostap Onistrat, je poginuo u napadu dronom nedaleko od mjesta gdje govorimo, nekoliko dana prije početka kontraofanzive. Bio je u vojsci godinu dana.
Njegov otac je još uvijek boluje. “Dron kamikaza doletio je do njih i zapravo ga je direktno pogodio. Bilo ga je nemoguće prepoznati. Bio je sahranjen u zatvorenom kovčegu”, priča narednik Onistrat.
Kako može nastaviti, pitam. “Obavezao sam se. Znate, mi smo tu da pobjeđujemo. Ne da sjedimo skrštenih ruku, ne da bježimo. Ja samo mislim da ovdje svako mora profesionalno da radi svoj posao. Nema ničeg herojskog u tome. Samo moram da završim svoj posao.”
Na pitanje da li traži osvetu, on odlučno odgovara: “Osveta je grijeh. Moj zadatak je da ovu priču privedem kraju. Želim da učestvujem u pobjedničkoj paradi. Želim da pobijedimo, a želim da izgubimo manje ljudi.” Napuštamo front, ofanziva je još u toku. Kasnije stiže poruka da su zauzeli ruske položaje.
Vraćajući se na komandno mjesto, auto narednika Onistrata koji prati ekipu BBC-ja skreće i iznenada se zaustavi. On, zajedno sa ostalima, brzo izlazi iz vozila. Pitam se da li i mi treba da se sklonimo.
Onda vidim šta je privuklo njihovu pažnju – stabla trešnje.
Poput djece, bezbrižno se smiju šakama grabeći tamnocrveno voće sa sjenovitih grana, dok artiljerija i minobacačka vatra nastavljaju udarati ruske položaje na padini brda.
Visoko.ba/federalna.ba/BBC
(Visoko.co.ba)
